Ružina stabljika

Bi jednom ružina stabljika,

i bi pažljivo zasađena,

te se žile njene pružiše duboko u zemlju.

Zemlja sama bi dugo pripremana,

da taj korijen primi,

taj korijen je bio Ibrahim a.s.

Kako je izrastala

stabljika bi njegovana

da se ne razvija u ne željenom pravcu,

u pravcu koji Gospodar nije želio.

Pripremana zemlja, dubok korijen,

te brižljiva njega učiniše

da, drvo izraste pravo i jako,

ta stabljika bi Musa a.s.

Jednog dana pojavi se divni pupoljak

do tada ne viđen

i to bi Isa a.s. sin Merjemin.

Iz tog pupoljka izraste posljednja i najljepša ruža

i to bi Muhammed neka je mir na njega.

Mustafa Širbić

Riječ i misao Kur'ana

Ljepota riječi krasi i misao, kao što i lijepa misao oplemenjuje riječ svojim kvalitetom. To u Kur'anu dolazi do punog izražaja. Baš zato Kur'an treba što je moguće doslovnije prevoditi, da bi se i u prijevod prenio bar dio kur'anske jezičko- stilske ljepote. To nije samo estetski zahtjev, već i etičko moralni.

TEVBA – POVRATAK ALLAHU DŽ. Š.

Allaha se svako mora bojati, jer je Allah obećao tešku kaznu onima koji su Mu neposlušni. Kada bi insan znao da neće biti pitan za počinjene grijehe, svako bi ih, bez imalo stida, činio. Iz ovog razloga Allah nije nikome dao obećanje da ga je oslobodio Džehennema. Ali niko ne smije izgubiti nadu u Allahovu Milost. Kada bi čovjekovi grijesi bili veliki poput svemira, opet je Allahova milost veća. Ko učini tevbu – pokajanje za svoje grijehe i nemarnost, naći će da je Allah Tevvab – Onaj koji mnogo prašta... Osim Allahovih Pejgambera nema nikoga a da nije griješnik. Stalno činiti grijehe i ustrajavati u griješenju, a ne činiti tevbu, dovu i ne biti ponizan, može uzrokovati pad u kufr – nevjerstvo. Stalni grijesi, iako su mali, kod Allaha postaju veliki. Zato će insan, ukoliko ustraje u griješenju, natovartiti na sebe veliku štetu. Jedan od aspekata ove štete je osjećati se sigurnim od Allahove dž. š. kazne. Onaj koji ustrajava u griješenju (ne čini tevbu) osjeća se bezbjedno od Allahove zamke (El-Emm min Mekrillah). Uzvišeni Allah u 99. ajetu Sure El- A'raf kaže:

„Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji.“ (El-A'raf, 99)

Bezbjedno se osjećati od Allahove dž.š. kazne produžetak je u griješenju, neostvrtanju na Allahove dž.š. naredbe i na poslušnost Njemu. Ukoliko insan ne učini tevbu za svoje grijehe, i ne osjeti pokajanje, grižnju savjesti, te potom ustraje u griješenju, to je znak gubljenja vjere – imana.

Sigurno se vara onaj koji misli da je spašen zato što čini puno ibadeta, namaza, posta itd., -onaj koji se u svoja djela pouzda. Pa insan, koliko god da je ibadeta učinio, šejtan ga je u tome nadmašio. Propast Iblisova i jeste u tome što se pouzdao u svoja djela. To ga je uzoholilo i osililo. Videći svoja djela i oslanjajući se na njih, on posta upropašten... Uzvišeni Allah u Suri El Kefh kaže:

„Reci: Hoćete li da vas obavjestim o onima koji najviše štetuju u svojim djelima. O onima čiji je trud bio uzaludan u ovozemnom životu, a računaju da oni rade dobra djela.“

Čistoća

U njoj (džamiji) su ljudi koji vole da se često peru, a Allah voli one koji se mnogo čiste. (Et-Tevba, 108)

Zatim, neka sa sebe prvljaštinu uklone, neka svoje zavjete ispune i neka oko Hrama drevnog obilaze. (El-Hadždž, 29)

I haljine svoje očisti! (El- Muddesir, 4)

Čistite se jer je islam čist. (Ibn Hibban)

Ovaj moj abdest je abdest poslanika prije mene i abdest miline punog prijatelja Ibrahima a.s. (Ahmed)

Allah je čist i traži čistoću! (Tirmizi)

Allah stavlja u obavezu svakog muslimana da se jednom sedmično okupa. (Muslim, Buhari)

Perite vaša usta i zube, jer su ona korita za kur'anske riječi. (El-Bezzar)

Pokajanje

Allah prima pokajanje samo od onih koji učine kakvo hrđavo djelo iz lakomislenosti, i koji se ubrzo pokaju; njima će Allah oprostiti. -A Allah sve zna i mudar je. Uzaludno je kajanje onih koji čine hrđava djela a koji, kad se nekom od njih približi smrt, govore: "Sad se zaista kajem!" a i onima koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili. (En-Nisa', 17-18)

Oprostitiću samo onima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv. (El-Bekare, 160)

Svi ljudi griješe, a najbolji među onima koji griješe jesu oni koji se iskreno pokaju i grijeha se prođu. (Tirmizi)

Enes ibn Malik prenosi: Čuo sam Resulullaha da je rekao: -Onaj ko se kaje za grijehe isti je kao i onaj ko nema grijeha, pa kada Allah zavoli jednog roba, tome grijeh ne može nauditi. -Zatim je proučio ajet: Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste. Neko je upitao: -Allahov Poslaniče, šta je znak tevbe? -Samoprijekor! -odgovori Resulullah. (El-Kušejri)

Allahu nema ništa draže od mladića koji tevbu čini! (El-Kušejri)

Allahova milost, praštanje

Allah je prema ljudima zaista vrlo blag i milostiv.
(En-Nisa, 99)

A Allah vas na sebe podsjeća i Allah je milostiv prema svojim robovima. (Ali 'Imran, 39)

Pošto je Allah stvorio svijet, odredio je da iznad Njegova Arša budu zapisane ove riječi: "Zaista, milost Moja predhodi Mojoj srdžbi". (Buhari Muslim)

Zaista Allah ima stotinu milosti. Jednu je pustio stanovnicima ovog svijeta, i obuhvatila ih je sve do konca njihova opstanka na njemu. Na Dan proživljavanja Allah će tu milost uzeti i dodati je ostalim devedest i devet i tako upotpuniti stotinu milosti za svoje sljedbenike i one koji Mu pokornost izkazuju. (Hasan el-Basri)

Allah se smiluje onim svojim robovima koji su milostivi. (Taberani)

Ko nije milostiv, ni prema njemu nema samilost, ko ne prašta ni njemu se ne prašta. (Ahmed)

Neće zadesiti nijednog muslimana ni bol, ni briga, niti žalost, pa čak ni bol od uboda trna, a da mu za to ne bude Allah oprostio grijeh. (Buhari, Muslim)