Ako ti je krv uzavrela...

Ako ti je krv uzavrela od ljubavne draži,
tad skromnost zaboravi i Voljenog traži.

Sve poznato, shvati, daleko je od znanja,
otvori srce za ljubav, i budi rob tog stanja.

Zar će ašik, lud od ljubavi, ludost svoju otkriti?
Zar će, neukrotivi, čovjek vjetra, srce svijetu pokloniti?

U vatri aška, on će Voljenog dozivat,
bosih nogu i razderan, s čežnjom smrt će očekivat!

Pauk svoju mrežu plete, majstor je svog zanata,
u svoje mreže aška, i nas Voljeni hvata.

On imade Lejlino lice, rujno vino ljubavi,
naše usne ostaše suhe, čovjek vjetra nas ostavi.

Jeste li čitali kitabe stare, u kojima ašk vrije,
tu se pamet gubi, tu krv gori, tu se vino pije!

Strah te smočiti stopala, o ti jadni stvore,
a znaš dobro da možes zaronit duboko u more!

Opijenost, bolna čežnja, suština su sušta,
ašk ne leti prema nebu, ašk se s neba spušta.

Na tespihu ašika, bićeš biser i ti,
rob aška postani, mi ćemo ti teslim biti.